Stižu Perseidi: Gde i kako posmatrati čuveni meteorski roj?

Maksimum Perseida pada na noć 12. avgusta. Ipak, ne nasedajte na medijske zamke o “kiši meteora”, već prilagodite očekivanja. Perseide nije lako posmatrati iz svetlosno zagađenih gradova

Još jedan kompozit od više fotografija sa dugom ekspozicijom. U stvarnosti, posmatranje meteora ne izgleda ovako.
Foto: Brad Goldpaint (Goldpaint Photography)/APOD/NASA

 

Perseidi su jedan od najpouzdanijih godišnjih meteorskih rojeva, a svakako i jedan od najvoljenijih na severnoj polulopti. Jedan od razloga je i to što su vidljivi tokom toplih letnjih noći, što olakšava posmatranje i uživanje u ovom astronomskom događaju.

Ove godine, vrhunac Perseida pada na noć između 12. i 13. avgusta. U noći maksimuma Perseida, u savršenim posmatračkim uslovima, očekuju se desetine meteora po satu. Da maksimum ne pada na noć sa Mesecom, ovaj broj bi bio oko 150.

Roj se može posmatrati od sredine jula pa do kraja avgusta, ali se u periodu maksimuma, između 9. i 13. avgusta, očekuje najviše meteora.

Ipak, kada pričamo o bilo kom meteorskom roju, moramo imati u vidu okolnosti u kojima vršimo posmatranje, i prilagoditi očekivanja u skladu sa tim.

 

Orbita Zemlje i orbita komete Swift-Tuttle se ukrštaju, i Zemlja prolazi kroz kometine ostatke, stvarajući meteorski roj Perseidi.
Izvor: NASA

Šta je meteorski roj?

Ponekad se desi da Zemlja ukrsti svoj put sa orbitom neke od kometa koje prolaze kroz Sunčev sistem. Tokom svojih kosmičkih putovanja, komete za sobom ostavljaju čitave oblake otpadnog materijala – čestica pod nazivom meteoridi, naročito kada se nađu u blizini Sunca.

Dok prolazimo kroz ovakvo polje meteorida, u našu atmosferu upada, i u njoj sagoreva povećan broj čestica. Mi ovo sa Zemlje vidimo kao puno zvezda padalica, pravilno nazvanih meteori, koje prividno  dolaze sa istog mesta na nebu.

Meteorski roj poznat pod nazivom Perseidi dolazi od roditeljske komete Swift-Tuttle. Njena ekscentrična orbita je u najdaljoj tačci od Sunca vodi čak do iza Plutona, a u najbližoj, relativno blizu Zemlje. Jednu orbitu oko Sunca napravi za 133 godine.

Kada kometa Swift-Tuttle priđe Suncu, njegova toplota je zagreje i omekša, te ona otpušta novi materijal u svoj orbitalni tok, i na ovaj način obnavlja sadržaj meteorskog roja Perseida. Ovo se poslednji put desilo 1992. godine.

Ime su dobili zbog toga što im se radijant, odnosno prividni centar iz koga dolaze, nalazi u pravcu sazvežđa Persej.

 

Meteorski roj Perseidi, snimljen 2004, u seriji fotografija sa ekspozicijom od 30 sekundi. U stvarnosti, posmatranje meteora ne izgleda ovako.
Foto: Fred Bruenjes/NASA

Perseidi i medijske zamke

Kada čitate o Perseidima u medijima, najčešće domaćim, oni će uglavnom biti predstavljeni kao spektakularna meteorska kiša, ili još češće – meteorski pljusak. Niti kiša niti pljusak imaju bilo kakve veze sa onim što za većinu ljudi na severnoj polulopti Perseidi zapravo znače.

Za najveći broj posmatrača, na noć maksimuma Perseida može se videti samo nekoliko sjajnih meteora. Razlog ovome je što će većina nas ovaj roj pokušati da posmatra iz gradova, i što maksimum roja pada na noć obasjanu Mesecom.

Zbog fenomena poznatog kao svetlosno zagađenje, gradovi imaju izuzetno svetlo noćno nebo, koje onemogućava astronomska posmatranja.

Da biste posmatrali Perseide, ili većinu drugih astronomskih događaja ne računajući eklipse, morate otići daleko iz grada i pronaći mesto sa tamnim noćnim nebom.

Često čak ni to neće biti dovoljno. Za najbolje posmatračke rezultate, potrebno je napustiti donje slojeve atmosfere, koji osim svetlosnim, obiluju i drugim vidovima zagađenja, što često onemogućava opažanje astronomskih pojava manjeg sjaja.

 

Meteori fotografisani dugom ekspozicijom.
Foto: Pixabay

Kako posmatrati Perseide?

Idealan recept za sva astronomska posmatranja, a ovde spadaju i Perseidi, uključuje vedru noć bez Meseca na visokoj planini, na mestu sa otvorenim horizontom na kom nema drveća. Mesečev sjaj čak i u predelima sa tamnim nebom može da preuzme ulogu svetlosnog zagađenja.

Kako mnogi od nas sasvim sigurno neće biti u situaciji da zadovolje ove kriterijume, a bez ikakve želje za obeshrabrivanjem, važno je prilagoditi očekivanja pri posmatranju Perseida.

Gradska posmatranja jesu moguća, ali ona svakako neće značiti iskustvo od 150 meteora na sat, već možda svega nekoliko sjajnih meteora tokom nekoliko strpljivih sati posmatranja.

Ukoliko gledate Perseide iz grada, ono što možete učiniti je da pronađete mesto koje je barem donekle zaklonjeno od gradskih svetala, a sa kog imate otvoren pogled na nebo.

Za posmatranje meteorskih  rojeva nije potrebna nikakva posebna oprema, ali savetujemo nošenje ćebeta ili nečeg na čemu se može ležati, jer se noćno nebo najbolje posmatra kada se leži na leđima. Kamperska stolica sa spuštenim naslonom takođe može biti dobro rešenje.

Ne verujte mnogo avgustovskim toplim noćima. Ponesite nešto na duge rukave. Termos sa toplim pićem je nešto zbog čega verovatno nećete zažaliti tokom dugog posmatranja.

Postoje mnoge aplikacije koje se mogu skinuti kako za Android, tako i za iPhone telefone, a koje će vam pomoći da se orijentišete na noćnom nebu. Koristeći neku od njih, na nebu potražite sazvežđe Perseja, udobno se smestite – i čekajte.

Dajte svojim očima bar pola sata da se akomodiraju na mrak. U međuvremenu, ne gledajte u ekran telefona, kako ne biste pokvarili adaptaciju.

Sve što je sada potrebno je strpljenje. Vedro nebo!



Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *